Ive Ivanov, 30-godišnji zadarski košarkaš svoju će karijeru nastaviti u obližnjem Šibeniku. Godinama je ljubimac šibenske publike drugi Zadranin -Teo Petani. Upravo je na posudbi u GKK Šibenik prošle godine bio i igrač Zadra Domagoj Vrkić, a kako je krenulo bit će još Zadrana na Baldekinu.
Nakon odrađene sezone u Krki s kojom je osvojio svoj prvi klupski trofej, slovenski Kup, Ive Ivanov se vratio u rodni Zadar.
Nitko iz KK Zadar ga nije kontaktirao, čestitao na rezultatu, pitao za zdravlje, ispričao se zbog dugovanja, a kamoli spomenuo mogućnost obnove suradnje.
Nakon što je Ive potpisao za Šibenik komentatori lokalnih portala i navijačkih društvenih mreža su mu zalijepili etiketu prodane duše.
Prve neugodnosti Ive je doživio još kao igrač Krke kada se pošteno i srčano borio za svoj tadašnji klub. Pojedinačne uvrede s tribina Višnjika nisu ga dekoncentrirale. Dapače, Ivanov je Krku povukao prema pobjedi.
Najgore od svega, ukazao je na to sam Ive, nakon utakmice ljutiti navijači su imali što za reći i članovima njegove obitelji. A Ive je samo radio svoj posao. Najbolje što zna, bez provokativne gestikulacije.
Njegova glavna odlika je srčanost i borbenost. Tko mu je ima pravo oduzeti? Čovjeku koji je u dresu Zadra uvijek davao sve od sebe?
Izdajnik? Zadarsku košarku izdali oni koji još uvijek nestručno njome upravljaju. Oni ne nose dresove, slabo se razumiju u košarku, po potrebi se u medijima malo bahate, pa onda opet skrušeno kukaju, povremeno čak i tepaju nazivajući ove ruševine gradom košarke.
Kada lokalna netrpeljivost šačice golobradih čuvara svetih imena tih, Šibenik i Zadar, na stup srama stavi jednog takvog čovjeka i sportaša kakav je Ive, s tih ruševina se ne čuje glas.
Zadrani imaju važnijeg posla. Dok jedni oko dvorana Višnjik i Jazine i na Narodnom trgu traže Pokemone, klupski i gradski čelnici tragaju za igračima, novcem, publikom i izgubljenim vremenom.
