Džunglu na hrvatskom jeziku nadmašila je dizajn okoliša koji je dobio engleski naziv jungle, dok je stanje na terenu balkansko.
Grad Zadar je EU novcima uredio zgradu koju ne zna kad će i kako useliti a niti kako će se zvati ustanova koju žele osnovat. Radni naziv i dalje je Centar za mlade.
U očekivanju Godota nisu samo udruge, tzv civilna scena koja u Zadru ne traži svoja prava nego pušta da gradske vlasti s njom manipuliraju, već i Gradska knjižnica. Kakve je sve akcije poduzimao tadašnji ravnatelj Ivan Pehar da bi došao do prava na proširenje u zgradu koju je Država pustila da propadne.
I tako se Država i dalje ponaša bez obzira na utjecaj ministra Šime Erlića koji se bavi EU fondovima, derutna zgrada u nastavku uređene, nikako da se dodijeli Gradu Zadru. Uzalud je preko EU projekta ZadrugArt plaćeno dvije tisuće eura Tomislavu Lončariću – Loncu iz Zagreba da ruševnu fasadu oslika temom umjetničkog stvaralaštva mladih, taj pokušaj je tri godine poslije tragikomičan.
Dio tih mladih Zadrana i dalje izvodi svoje akrobacije sa skejtom u ruševnoj zgradi JNA menze.
Iz ruševina koja je spojena na obnovljenu zgradu Centra vise ostaci skvoterskog života kojeg su zatekli radnici kada je otvoreno gradiliše. Iz prizemlja niče prava džungla jer nitko nema mandat održavati ruševinu.
I na kraju krajeva sam okoliš je sve samo ne džungla što god je autor pod tim mislio sa smo jednom zasađenom magnolijom i to u pitaru. Teško je ne postaviti pitanje u što je otišlo pet milijuna kuna, za bolje razumijevanje vrijednosti, za uređenje okoliša iz kojeg je smeće pogurano iza susjedne ruševine u koju zalaze mladi Zadrani.
