Koje su to novosti u sprječavanju demencije?

Radi se tome da je nakon opsežnog znanstvenog istraživanja, dokazano što i u kolikoj mjeri može spriječiti nastanak demencije. To je objavljeno u izvješću Povjerenstva za demenciju magazina Lancet. Ono nabraja ukupno 14 čimbenika rizika koji se mogu promijeniti. U odnosu na izvještaj o demenciji istog povjerenstva iz 2020. g. dodana su još tri čimbenika: visoki LDL kolesterol, socijalna izolacija i gubitak vida (koji se ne korigira).

Znači li to da se ipak može utjecati na pojavu demencije?

Najbolji načini kako smanjiti šansu za dobiti demenciju su neizvodljivi. Npr.: „nemoj stariti“, „ne budi žensko“, „pažljivo biraj roditelje“. Jer starost je i dalje daleko najveći čimbenik rizika, žene su izloženije puno većem riziku od muškaraca a neka genetska nasljeđa čine demenciju vjerojatnijom ili čak gotovo neizbježnom. Takvi nepromjenjivi čimbenici (starost, spol i genetika) čine 55% od svih čimbenika rizika. Ali, sada se po prvi put s velikom sigurnošću može reći u kojoj mjeri utječu ostali tzv. promjenjivi čimbenici rizika, koji čine 45 % od svih čimbenika.

Zašto je to značajno otkriće?

Većina slučajeva demencije i dalje ostaje neizlječiva a broj oboljelih neumoljivo raste kako čovječanstvo stari. I stoga ova vijest spada u rijetke razloge za optimizam u vezi sprječavanja i odgađanja početka bolesti.

O kojim se to čimbenicima radi?

Od ukupno 14 čimbenika rizika, samo na jedan se ne može utjecati u vlastitom životu, a to je nivo obrazovanja u djetinjstvu i ranoj mladosti. Jer općenito, što je viša razina obrazovanja to je manji rizik od demencije. No, zato se na svih ostalih 13 čimbenika rizika može djelovati. To su u srednjim godinama: gubitak sluha, visoki LDL kolesterol, depresija, ozljeda mozga, tjelesna neaktivnost, dijabetes, pušenje, hipertenzija, pretilost, neumjereno konzumiranje alkohola te u kasnijim godinama života: socijalna izolacija, zagađenje zraka i gubitak vida (bez korekcije).

Koji od promjenjivih čimbenika najviše povećavaju rizik za demenciju?

Gubitak sluha najveći od svih čimbenika rizika. Osobe s oštećenjem sluha imaju dvostruko veću vjerojatnost da će razviti demenciju od ostalih i stoga uporaba slušnih pomagala vjerojatno najviše pomaže u smanjenju njene učestalosti kod takvih pacijenata. Gubitak i sluha i vida značajno pogoršavaju kvalitetu društvenog života ljudi i čine ih usamljenijima. Zato su društvena izolacija, i često s njom povezana depresija, toliko značajni čimbenici rizika. Osim gubitka sluha vrlo značajan čimbenik je povišeni LDL kolesterol, poznat kao „štetni“ kolesterol. To jedan od najvažnijih i najčešćih uzroka u nastanku ateroskleroze tj. moždanog udara i srčanog infarkta. Sada znamo da je povišeni LDL kolesterol izrazito velik čimbenik rizika i za demenciju, neovisno je li to direktno ili indirektno (zbog utjecaja na aterosklerozu i stanje na krvnim žilama u mozgu).

Znači li to da netko tko dobije npr. dijabetes ili hipertenziju automatski ima veću šansu dobiti i demenciju?

Ne, to znači da ako netko dobije bolest ili stanje koje povećava rizik za demenciju, mora što ranije učiniti sve što je potrebno da se bolest regulira, što uključuje liječenje i promjenu načina života. Samo neliječeni dijabetes, hipertenzija, povišeni LDL kolesterol ili depresija su čimbenici rizika.

Jesu li poznati i drugi čimbenici rizika za demenciju a koji nisu navedeni u ovom izvješću Lanceta?

Uz tih 14 promjenjivih čimbenika, dokazana je i korist dijete tj. prehrane koju je povjerenstvo Lanceta citiralo iz jedne druge studije kao: “Jesti najmanje tri porcije tjedno voće, povrće i ribe; rijetko piti zaslađena pića; rijetko jesti “procesirano“ meso poput kobasica, salame ili brze hrane.”  Također je od ranije poznata važnost cjeloživotnog vježbanja mozga. Npr. uvijek je korisno učiti svirati glazbeni instrument ili strani jezik, ili rješavati križaljke i sudoku i sl. Neka istraživanja sugeriraju da poremećaji spavanja u srednjim godinama mogu pridonijeti većem riziku od demencije u kasnijem životu. Ali, postoje i studije koje sugeriraju da su neke vrste nesanice povezane sa smanjenim rizikom od razvoja demencije. Puno je još neodgovorenih pitanja.

I zagađeni zrak direktno utječe na demenciju?

Onečišćenje zraka još je jedan čimbenik rizika a opasnost dolazi od finih čestica poznatih kao PM2.5 (definiranih kao čestica promjera manje od 2,5 milijuntog dijela metra) koje, ako se udahnu, mogu povećati rizik od moždanog udara, srčanih bolesti, raka pluća i bolesti dišnog sustava. Neke od tih bolesti su same po sebi čimbenici rizika za demenciju. Ali moguće je i da takve čestice ulaze u krvotok i utječu na stijenke krvnih žila, čineći ih manje učinkovitima u čišćenju mozga od otpada.

Prije 10-ak dana je objavljena i vijest da je odobren navodno čudesni lijek za demenciju. O čemu se radi?

Na žalost, trenutno ne postoji učinkoviti lijek za demenciju. U SAD-u je FDA 2012. g. odobrila lijek pod nazivom aducanumab za liječenje demencije tipa Alzheimer u ranom stadiju. On djeluje tako što smanjuje količinu amiloidnih naslaga (plakova) u mozgu. U 2023.g. FDA je odobrila još jedan lijek iz iste skupine lekanemab. O njemu su mediji nedavno izvještavali povodom toga što je nedavno (22.8.2024.g.) odobren i u Velikoj Britaniji od britanske regulatorne agencije za lijekove (MHRA). U EU još nije odobren. Kod nekih ljudi ovi lijekovi mogu pomoći u usporavanju napredovanja bolesti, iako ne mogu poništiti gubitak pamćenja koji se već dogodio. Iako se ovi rezultati smatraju revolucionarnim nakon godina neuspjelih ispitivanja, sva tri lijeka imaju samo male korisne učinke koji čak i ne moraju biti vidljivi pacijentu, a svi imaju nedostatke: skupi su, zahtijevaju intenzivno praćenje i imaju nuspojave.

Ima li nade za pacijente demencijom i za njihove obitelji?

Zahvaljujući sve boljim uvjetima života i medicini, čovjek živi sve duže a demencija je u pravilu bolest starijih što znači da se sve više susrećemo s njom. Bolest na sreću relativno sporo napreduje i to se mjeri u godinama i desetljećima. Obitelj podnosi najveći teret skrbi o takvom pacijentu no sve je više i zdravstvenih i institucija za socijalnu skrb koje pomažu tom procesu. Što se ranije uspostavi dijagnoza to su veće šanse za bolje rezultate pri liječenju i sporije napredovanje bolesti, a možda jednog dana i do izlječenja.

Ima li zdravstvo, a osobito javno zdravstvo, dovoljno resursa za ove rastuće probleme s demencijom?

Postoji mnogo dokaza koji pokazuju da se učestalost demencija u razvijenim zemljama smanjila i za 25% u posljednjih 20 godina. Takva brza i značajna promjena može biti samo rezultat intervencija u ovim promjenjivim čimbenicima rizika. Nitko ne sumnja da će broj oboljelih od demencije brzo rasti u sljedećim desetljećima kako čovječanstvo stari. To je  razlog više da smanjenje rizika od demencije postane globalni prioritet ne samo pojedinca nego i svih zdravstvenih politika.

Što je demencija?

“Demencija” je opći izraz za stanje kada osoba ima poteškoća s rasuđivanjem i pamćenjem. Ljudi koji imaju demenciju obično imaju određeni gubitak pamćenja kao i poteškoće u barem jednom drugom području kao što je: smisleni govor i pisanje (ili razumijevanje onoga što je rečeno ili napisano); prepoznavanje poznatog okruženja i planiranje i izvođenje složenih zadataka ili zadataka koji se sastoje od više koraka. Da bi se nešto smatrali demencijom, ti problemi moraju biti dovoljno ozbiljni da ometaju neovisnost osobe i njene dnevne aktivnosti.

Što uzrokuje demenciju?

Najčešći uzrok je Alzheimerova bolest koja je prisutna u otprilike 60 do 80 posto svih slučajeva demencije. Znanstvenici još nisu točno utvrdili zašto i kako se razvija, ali se zna da se kod Alzheimerove bolesti nalaze specifične promjene u mozgu u obliku naslaga proteina zvanog “beta amiloid”, zatim gubitak živčanih stanica (neurona) u važnim dijelovima mozga i neorganizirane mase proteinskih vlakana unutar moždanih stanica (poznate su kao “neurofibrilarni čvorovi”).

Osim Alzheimerove bolesti ima li i drugih oblika i uzroka demencija?

Postoje i druge rjeđe vrste demencija a nakon Alzheimerove najčešća je tzv. vaskularna demencija koja nastaje zbog trajnih oštećenja dijelova mozga zbog smanjenog protoka krvi. To se može dogoditi kada se krvne žile u mozgu začepe krvnim ugrušcima ili masnim naslagama. Ovaj oblik demencije češći je među osobama koje su imale moždani udar ili su u riziku od moždanog udara, osobito kod onih s dugotrajnim visokim krvnim tlakom i dijabetesom.

Koji su poznati čimbenici rizika ili štetne navike za nastanak demencije?

Najveći čimbenik rizika za demenciju je dob. Na primjer, demencija pogađa otprilike jednu od šest osoba između 80 i 85 godina, jednu od tri iznad 85 godina, a gotovo polovica osoba starijih od 90 godina. Studije pokazuju da visoki krvni tlak, pušenje i dijabetes mogu biti čimbenici rizika za demenciju. Također, dokazano je da ljudi koji su fizički aktivni, društveno povezani i mentalno angažirani rjeđe obolijevaju od demencije. Ove aktivnosti mogu proizvesti veću kognitivnu (mentalnu) rezervu ili otpornost, odgađajući pojavu simptoma do starije dobi.

Mogu li neke ozlijede mozga biti rizik za nastanak demencije?

Da, demencija može biti uzrokovana kumulativnim oštećenjem mozga tijekom vremena. To se može dogoditi kod kroničnih alkoholičara ili kod opetovanih ozljeda glave (npr. kod profesionalnih sportaša).

Ima li nasljeđe utjecaja na razvoj demencije?

Neki oblici demencije imaju genetsku komponentu, što znači da ako imate bliskog člana obitelji s Alzheimerovom bolešću povećavaju se šanse da ćete je i vi razviti, osobito ako se radi o srodniku u prvom koljenu (roditelj ili brat ili sestra). Rizik je vjerojatno najveći ako je član obitelji obolio od Alzheimerove bolesti u mlađoj dobi (ispod 70 godina), a niži je ako je obolio tek u kasnoj dobi. Međutim, rijetke su obitelji koje imaju vrlo jaku genetsku sklonost prema Alzheimerovoj bolesti. Znanstvenici su otkrili i specifični gen, nazvan APOE epsilon 4, koji poveća rizik od razvoja Alzheimerove bolesti.

Kakvi su tipični simptomi demencije?

Svaki oblik demencije može uzrokovati poteškoće s pamćenjem, jezikom, rasuđivanjem i prosuđivanjem, ali simptomi su često vrlo različiti od osobe do osobe. Simptomi se također mijenjaju tijekom vremena. Najraniji simptomi Alzheimerove bolesti postupni su i često suptilni. Mnogi ljudi i njihove obitelji prvo primijete poteškoće pri prisjećanju nedavnih događaja ili informacija. To se često pojavljuje kao sklonost ponavljanju priča ili pitanja ili traženju ili zahtijevanju ponavljanja materijala kako bi se mogli sjetiti. Ako se uhvatite da starijem članu obitelji ili prijatelju kažete “To sam ti već rekao” ili “To si mi rekao više puta”, mogli biste početi sumnjati na Alzheimerovu bolest.

Osim problema s pamćenjem koji su još simptomi tj. znakovi kod demencije?

Ostale promjene mogu uključivati poteškoće s jezikom (npr. nemogućnost pronalaženja pravih riječi za stvari) te poteškoće s koncentracijom i rasuđivanjem (npr. problemi sa složenim zadacima kao što su plaćanje računa, kuhanje ili sl.). Kasne promjene uz pogoršanje postojećih mogu uključivati pojavu povećanog bijesa ili agresivnog ponašanja, ili depresije, bezvoljnosti, apatije. Osim toga javljaju se i problemi sa spavanjem, halucinacije, dezorijentacija, inkontinencija (poteškoće u kontroli mjehura i/ili crijeva), itd.

Koliko brzo se razvija demencija tj. pogoršanje simptoma?

Simptomi i funkcije koje su oštećene i brzina kojom simptomi napreduju mogu uvelike varirati od osobe do osobe. Kod nekih ljudi teška demencija se javlja unutar pet godina od dijagnoze; kod drugih, napredovanje može trajati više od 10 godina. Većina ljudi s Alzheimerovom bolešću ne umire od same bolesti, već od sekundarne bolesti kao što je upala pluća, infekcija mjehura ili komplikacija pada.

Kako liječnici potvrđuju dijagnozu demencije?

Da bi dijagnosticirali vrstu demencije, doktori se obično oslanjaju na informacije koje mogu prikupiti u interakciji  i s pacijentom i u razgovorom s članovima njegove obitelji. Zatim se izvode različiti testovi za kvalitetu pamćenja i drugih kognitivnih funkcija, kako bi se procijenio stupanj poteškoće u svladavanju različitih vrsta problema. Rezultati ovih testova mogu se pratiti tijekom vremena kako bi se uočilo ostaje li funkcioniranje isto ili opada. Osim toga potrebno je napraviti analizu krvi i hormonskog i vitaminskog statusa da bi se isključila bolest ili stanje koje može uzrokovati ili pogoršati demenciju. Nakon toga, najvažnije je napraviti magnetsku rezonanciju mozga da se pobliže mogu precizirati dijelovi mozga koji su zahvaćeni atrofijom i degenerativnim promjenama kao i da se isključe drugi mogući uzroci (krvarenje, tumor, hidrocefalus…). Istovremeno se može učiniti i pregled krvnih žila mozga.

Kako se nositi sa problemom sigurnosti za osobe koje imaju uznapredovalu demenciju?

Glavni problem za njegovatelje tj. članove obitelji je osigurati da osoba s demencijom ostane sigurna. Budući da mnoge osobe s demencijom ne shvaćaju da je njihovo mentalno funkcioniranje oslabljeno, one pokušavaju nastaviti svoje svakodnevne aktivnosti kao i inače. To može dovesti do opasnosti za njih same ali i za okolinu. Potrebno je npr. voditi računa o načinu uzimanja lijekova za kronične bolesti koje često uzimaju takvi pacijenti. Zatim, ograničiti ili ukinuti mogućnost vožnje automobila i kuhanja. Kako demencija napreduje, neki ljudi s Alzheimerovom bolešću počinju lutati, a danas postoje mnoge aplikacije tzv. “lokatora” koje omogućuju osobi s demencijom da nosi GPS uređaj kojeg članovi obitelji mogu pratiti na svom mobitelu. Kako bi se smanjio rizik od pada i lomova kostiju redovita tjelovježba, osobito u ranoj fazi demencije, kao i korištenje pomagala poput štapa, također mogu pomoći.

Kako se liječi demencija tipa Alzheimer? Ima li uopće učinkovitog lijeka za nju?

Trenutno ne postoji učinkoviti lijek za Alzheimerovu bolest. Međutim, znanstvenici svakog dana sve više napreduju u razumijevanju te bolesti i proučavaju različite lijekove u nadi da će pronaći način za usporavanje napredovanja bolesti kao i za sprečavanje ili odgodu njenog početaka. 2021. godine, nakon godina pokušaja da se pronađu lijekovi koji smanjuju amiloidni protein povezan s Alzheimerovom bolešću, lijek pod nazivom aducanumab odobren je u SAD-u za liječenje osoba s blagom Alzheimerovom bolešću. Djeluje tako što smanjuje količinu amiloidnih naslaga (plakova) u mozgu. U 2023.g. FDA je također odobrila još jedan lijek iz iste skupine lekanemab. Kod nekih ljudi ovi lijekovi mogu pomoći u usporavanju napredovanja bolesti, iako ne mogu poništiti gubitak pamćenja koji se već dogodio. Iako se ovi rezultati smatraju revolucionarnim nakon godina neuspjelih ispitivanja, sva tri lijeka imaju samo male, “skromne” korisne učinke koji ne moraju biti vidljivi pacijentu, a svi imaju nedostatke: skupi su, zahtijevaju intenzivno praćenje i imaju nuspojave.

Postoje li neki lijekovi koji učinkovito smanjuju simptome?

Trenutno postoji nekoliko lijekova za liječenje problema s pamćenjem povezanih s Alzheimerovom bolešću a koriste se i kod osoba s drugim oblicima demencije.

Simptomi promjene ponašanja kod Alzheimerove bolesti često su više zabrinjavajući od kognitivnih (mentalnih) simptoma. Čak i u blagim slučajevima može doći do uznemirenosti, tjeskobe i razdražljivosti, te depresije s druge strane, što se općenito pogoršava kako Alzheimerova bolest napreduje. To može biti stresno za pacijenta, kao i za njegov obitelj i njegovatelje. Kombinacija lijekova i bihevioralne terapije tu može biti korisna.

Što je po Vama najvažnije za pacijenta s Alzheimerovom demencijom?

Za osobe s ranom demencijom važno je brinuti o svom fizičkom i mentalnom zdravlju. To znači ići na redovite preglede, uzimati lijekove ako je potrebno, zdravo se hraniti, redovito vježbati, dovoljno spavati i izbjegavati aktivnosti koje mogu biti rizične.

Često je korisno razgovarati s drugima putem grupa za podršku ili sa savjetnikom ili socijalnim radnikom. Također može pomoći razgovor s drugim ljudima koji prolaze kroz slično iskustvo.

Ima li nade za takve pacijente i njihove obitelji?

Zahvaljujući sve boljim uvjetima života i medicini, čovjek živi sve duže a demencija je u pravilu bolest starijih što znači da se sve više i više susrećemo s njom. Bolest na sreću relativno sporo napreduje i to se mjeri u godinama i desetljećima. Obitelj podnosi najveći teret skrbi o takvom pacijentu ali sve više medicinskih i institucija za socijalnu skrb pomažu tom procesu. Ipak, zbog preopterećenosti obiteljskih liječnika, neurologa i psihijatara, često je pacijentu i njegovoj obitelji teško doći na vrijeme do točne dijagnoze. I zato smo mi u Pupillam poliklinici prepoznali to kao veliki i rastući problem kod nas u Zadru i šire, te smo osnovali Multidisciplinarni centar za demenciju. U njemu se sveobuhvatno bavi s demencijama tim u kojem se nalazi: neurolog, psihijatar, psiholog, internist, klinički farmakolog i nutricionist. Što ranije se uspostavi dijagnoza to su veće šanse za bolje rezultate pri liječenju i sporije napredovanje bolesti, a možda jednog dana i do izlječenja.

Tim povodom smo razgovarali s poznatim hrvatskim kardiokirurgom izv. prof. prim. dr. sc. Igorom Rudežom, pročelnikom Zavoda za kardijalnu i transplantacijsku kirurgiju i voditeljem transplantacijskog programa KB-a Dubrava u Zagrebu. Među brojnim pacijentima iz cijele Hrvatske i čitave šire regije koje je njegov tim operirao, mnogi su došli upravo iz područja zadarske i šibenske županije u suradnji sa zadarskim i šibenskim kardiolozima.

* Koliko je važna suradnja kardiokirurga i kardiologa za pacijente kojima je neophodan kirurški zahvat na srcu?

– Neovisno radi li se o transplantaciji srca ili operaciji koronarnih žila, valvula ili sl., važno je naglasiti da uvijek mora postojati uska suradnja kardiokirurga s kardiolozima koji pripremaju bolesnike za operaciju srca. Kardiolozi potvrđuju dijagnozu bolesti srca zbog koje je potrebno kardiokirurško liječenje i potom oni takve pacijente upućuju k nama. U tom smislu je najvažnija kompletna i kvalitetna dijagnostička obrada takvih pacijenata da bi se operater mogao maksimalno pripremiti i planirati operaciju.

* Koliko vama kardiokirurzima u tom planiranju operacije pomaže magnetska rezonancija srca?

– Magnetska rezonancija srca je danas dijagnostička metoda izbora za procjenu mnogih funkcionalnih i tkivnih svojstava srca. To uključuje prikaz: atrija i ventrikula, globalne sistoličke funkcije, strukture miokarda (infarkt, ožiljak), valvula, perikarda, aorte, procjene učinka kirurških zahvata, itd.

* Trebaju li svi pacijenti s bolestima srca magnetsku rezonanciju?

– Pacijenti koji su kandidati za MR srca obično imaju uznapredovale i složenije bolesti srca i kao takvi se upućuju od strane kardiologa nakon završene kompletne dijagnostičke obrade. Za mnoge bolesti srca za koje nije potrebno kirurško liječenje nije potrebna niti magnetska rezonancija. Ali to odlučuje kardiolog u dijagnostičkom postupku.

* Za koje bolesti srca magnetska rezonancija značajno pomaže u planiranju operacije?

– MR srca se koristi za procjenu bolesti kao što su: kardiomiopatije (bolest srčanog mišića koja otežava srcu ispumpavanje krvi), aneurizme (proširenje i slabost dijela srčanog mišića ili aorte), bolest srčanih zalistaka (valvule), prirođene srčane bolesti, tumori srca, tromboze, itd.

Slike nastale magnetskom rezonancijom srca analiziraju radiolozi usko specijalizirani u tom području. U Hrvatskoj to radi tek nekoliko takvih stručnjaka, a jedna od njih je i Iva Žuža dr. med. iz KBC-a Rijeka, specijalist radiologije s višegodišnjim iskustvom i europskom diplomom iz kardiovaskularne radiologije. Razgovarali smo s njom povodom početka snimanja magnetske rezonancije srca u poliklinici Pupillam u Zadru čije snimke ona analizira.

* Je li MR srca sličan ostalim MR pregledima ?

– MR srca je bitno zahtjevniji pregled od npr. uobičajenog MR pregleda drugih dijelova tijela (mozga, zglobova, kralješnice itd.), kako za radiološkog tehnologa tako i za pacijenta. Osim uobičajenih pravila koja vrijede i za druge MR preglede, kod snimanja srca je važno izbjeći šumove na slici koji nastaju zbog srčanog gibanja pa su sve slike sinhronizirane sa EKG-om pacijenta. Jednako tako, neke se sekvence rade u trenutku kada pacijent mora nakratko prestati disati pa je važno da tijekom cijelog pregleda strogo slijedi upute tehnologa.

* Jesu li ponekad u tu suradnju uključeni i kardiokirurzi?

– Dobra suradnja radiologa s kardiokirurgom i kardiologom je iznimno važna. Multidisciplinarni pristup je uostalom i temelj moderne kliničke prakse. Kliničke indikacije za MR srca danas su brojne, a način snimanja, tzv. protokoli snimanja prilagođeni su svakoj pojedinačnoj kliničkoj indikaciji. Nalaz MR srca važan je kardiokirugu kod planiranja i donošenja odluke o načinu liječenja, bilo konzervativnog ili operativnog. Prisustvo i procjena opsežnosti ožiljka magnetskom rezonancom ili funkcije srca imaju i prognostičku vrijednost.

* Je li potrebno davati kontrastno sredstvo kod MR srca?

– MR srca gotovo uvijek uključuje intravensku primjenu kontrastnog sredstva, iznimno ga se ne koristi kod viših stadija kronične bubrežne bolesti kada je funkcija bubrega značajnije narušena. Kontrastno sredstvo je važno za analizu strukture srčanog mišića, prisustva ožiljka (omogućuje nam razlikovanje promjena uzrokovanih ishemijom nakon infarkta od npr. upalnih promjena), važno je za karakterizaciju tumora srca ili prikaz krvnih žila.

* Koliko traje magnetska rezonancija srca?

– Ovisno u indikaciji, u prosjeku traje od 30 do 45 minuta.

* Mogu li umjetni zglobovi, zubni implantati i sl. biti zaprekigor rudež

a za magnetsku rezonanciju?

– Većina suvremenih ortopedskih implantata, stentova i titanskih zubnih implantata ne predstavlja smetnju za MR srca. Prije dolaska na pregled i ulaska u magnetsko polje svakako se preporuča provjeriti deklaraciju proizvođača ili se konzultirati sa operaterom o kakvom se implantatu radi.

* Je li potrebna posebna priprema za MR srca?

– MR srca ne zahtijeva posebnu pripremu. S obzirom da gotovo uvijek primjenjujemo kontrastno sredstvo preporuča se ne jesti i piti 4 sata prije pregleda. Kao i za svaki pregled kod kojeg se primjenjuje kontrast potrebno je na uvid donijeti laboratorijske nalaze koji potvrđuju urednu bubrežnu funkciju (kreatinin, eGFR).

Predavači su se osvrnuli na najčešće probleme sa štitnjačom, a nakon predavanja bilo je predviđeno i vrijeme za pitanja, koje su posjetitelji iskoristili kako biste saznali ili razjasnili sve eventualne nedoumice.

Koje su tegobe pojačanog ili smanjenog rada štitnjače te kakvo je liječenje? Što znači imati čvor u štitnjači? Kada se štitnjača operira, a kada si i kako možemo pomoći prehranom?

Odgovore na ta pitanja posjetitelji su mogli saznati kroz predavanja liječnika na teme: Hipo i hipertireoza, Farmakološko liječenje bolesti štitnjače, Čvor u štitnjači, Operacija štitnjače, Prehrana u bolestima štitnjače.

Saznajte sve uz teme :

Hipo i hipertireoza, Stela Fišić Dubovac, dr.med, spec. internist
Farmakološko liječenje bolesti štitnjače, prof. dr.sc Aleksandar Knežević, dr. med, specijalist kliničke farmakologije
Čvor u štitnjači, Maja Grgec Dragičević, dr. med, spec. otorinolaringolog
Operacija štitnjače, Juraj Lukinović, dr. med , spec. otorinolaringolog, subspecijalist plastične kirurgije glave i vrata
Prehrana u bolestima štitnjače, dr.sc. Tamara Sorić, mag.nutr.

Vidimo se 3. 11. u Gradskoj knjižnici u 17.30 h.

Organizacija: Poliklinika Pupillam

Ulaz je slobodan!

U mjesecu borbe protiv karcinoma dojke razgovarali smo s spoznatim hrvatskim stručnjakom za dijagnostiku bolesti dojke, specijalistom radiologije prof.dr.sc. Zoranom Brnićem, koji radi na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te u KBC „Sestre Milosrdnice” u Zagrebu i u Pupillam poliklinici u Zadru.

Profesore Brnić, kada i kako se otkriva karcinom dojke?

– I danas, kao i prije 50 godina, najčešće se otkriva na redovnom mamografskom pregledu (u 90% slučajeva), ili napipavanjem kvržice u dojci (u oko 10% slučajeva).

Kakve su danas šanse za potpuno izlječenje karcinoma dojke?

– Danas je, zahvaljujući sve naprednijim terapijskim i dijagnostičkim mogućnostima, prvenstveno sve većom kvalitetom ultrazvučnih uređaja, a naročito sve širom primjenom magnetne rezonancije, na vrijeme otkriven karcinom dojke praktički izlječiva bolest. Naime, tumor veličine do 1 cm je potpuno izlječiv u 98% slučajeva!

Može li se vidjeti tako mali tumor i kako?

– Nije moguće napipati izrazito malenu kvržicu u dojci, tj. karcinom dojke na samom početku. No ona se dobro vidi na magnetskoj rezonanciji, mamografiji i ultrazvuku. Stoga je najvažnije raditi redovito mamografije nakon 40. godine života (a ako žena pripada u skupinu visokog rizika, tada i ranije) svake ili svake druge godine. Žene mlađe od 40 godina ne trebaju rutinski obavljati probirnu (screening) mamografiju, osim ako imaju visoki rizik za dobivanje rake dojke. Takve žene s uobičajenim rizikom trebaju se pregledati ultrazvukom svakih 6-12 mj. i magnetnom rezonancijom svake 1-2 godine.

Koji su to rizici za karcinom dojke?

– Rizični čimbenici na koje žene ne mogu utjecati su: dob (rizik raste s godinama života), genetski nasljedne mutacije na genima BRCA1 ili BRCA2 (dostupni su testovi za pronalaženje ovih mutacija), karcinom dojke u obitelji, rana menarha (prva menstruacija prije 12.g. života), kasna menopauza (posljednja menstruacija poslije 55.g. života), terapijska zračenja prsnog koša u mlađoj dobi (10-30 g života), promjene na dojkama kod kojih je nalaz biopsije pokazao atipičnu hiperplaziju epitela, ranije preboljeli karcinom dojke, te visoka gustoća žljezdanog tkiva dojki.

Što znači „gustoća dojki” i zašto je to problem?

– Gustoća dojki je svojstvo koje sama žena ne može „osjetiti”, nego ju otkriva radiolog prigodom pregledavanja nekom od radioloških metoda. Sve mlađe žene i inače imaju gušće tkivo dojke (čak 2/3 žena mlađih od 40 g), a to otežava točan prikaz na mamografiji. Osim toga, „gustoća” tkiva dojki i sama po sebi povećava rizik za nastanak karcinoma. Takve žene preglede dojke trebaju raditi ultrazvukom i magnetnom rezonancijom. Dodao bih da se danas, zbog sve veće kvalitete uređaja, odsustva zračenja (što je nedostatak mamografije), te sve šire dostupnosti, radiolozi sve više oslanjaju na magnetnu rezonanciju u dijagnostici karcinoma dojke.

Što je s rizicima na koje možemo utjecati?

– Više od 70% žena s dijagnozom karcinoma dojke nema neke poznate čimbenike rizika. A na neke rizike se ipak može utjecati: dob prve trudnoće (nakon 30.g., nerađanje), dojenje (smanjuje rizik), dugotrajno uzimanje spolnih hormona (dulje od 5 g.), neumjerena konzumacija alkohola, pušenje, debljina (osobito nakon menopauze!).

Kad se utvrdi da neka žena ima visoki rizik, što bi trebala činiti?

– Svaka žena bi trebala pokušati smanjiti one rizike na koje može utjecati. Ako je u obitelji netko imao karcinom dojke (ali i rak jajnika, gušterače, prostate i dr.) bilo bi korisno napraviti genetsko savjetovanje i napravit test na mutaciju gena kao što su BRCA 1 i 2 i sl. To se danas radi u mnogim poliklinikama rutinski i nije više preskupo kao nekad. Žene koje imaju visoki rizik imaju i najviše koristi od periodičnih pregleda mamografije, ultrazvuka i magnetne rezonancije upravo zato što se karcinom otkriven na samom početku može najuspješnije liječiti.

Kakav je postupak kad se pronađe sumnjiva tvorba na mamografiji, ili se napipa sumnjivo otvrdnuće?

– U slučaju sumnjivog nalaza na mamografiji (po tzv. BI-RADS klasifikaciji 4 ili 5), neophodno je što ranije započeti radiološke postupke za odbacivanje ili potvrdu dijagnoze, te adekvatno liječenje u sedam povezanih koraka:

1. Ultrazvuk (uz ev. ponovljenu dijagnostičku mamografiju), 

2.Magnetna rezonancija i 

3.Core biopsija – (uzimanje uzorka tkiva za patologiju i određivanje tipa karcinoma). Danas je opće prihvaćen stav zdravstvene struke da se citološka punkcija izvodi samo ako nema mogućnosti za core biopsiju i brzi patološki nalaz, jer je citološka punkcija samo orijentacijska metoda, i ne može uvijek isključiti postojanje karcinoma dojke.

Kad se patološki potvrdi dijagnoza karcinoma nakon prva 3 koraka, što dalje?

– Neophodno je što prije u javnom, bolničkom sustavu zdravstva započeti liječenje u slijedeća četiri koraka:

4. Nuklearna medicina – procjena proširenosti karcinoma; 

5.Onkologija – ciljana hormonska/kemoterapija po tipu karcinoma;

6.Torakalna kirurgija – operacija/odstranjivanje karcinoma i 

7.Zračenje (onkologija – radioterapija) – smanjenje vjerojatnosti da se karcinom vrati na istom mjestu

Kad se pojavi sumnja na karcinom, šokiranoj i uplašenoj ženi se vjerojatno čini nemoguće izvršiti tih sedam koraka „od sedam milja” u kratkom vremenu. Može li se sve to ubrzati?
Doista, zbog preopterećenosti javnog zdravstvenog sustava, često se gubi dragocjeno vrijeme već u prva tri ključna koraka kod potvrđivanja ili odbacivanja dijagnoze. Na sreću, oni se danas mogu brzo i kvalitetno učiniti i u sve više privatnih poliklinika u RH koje imaju magnetnu rezonanciju, mogućnost core biopsije te brzog i kvalitetnog nalaza patologije. Nadajmo se da će uskoro i HZZO i privatna osiguranja moći olakšati troškove pacijenticama u tom početku dijagnostičke obrade u privatnim poliklinikama.

Što je s najdelikatnija završna četiri koraka? Da li se oni mogu napraviti brzo i kvalitetno u javnom sustavu i postoji li mogućnost to obaviti u privatnim poliklinikama kod nas?

– U pravu ste, to su i najdelikatniji postupci u liječenju karcinoma dojke za svaku pacijenticu: procjena proširenosti, kemoterapija, operacija i zračenje. Na sreću, oni se i relativno brzo i vrlo kvalitetno izvode u mnogim kliničkim i bolničkim centrima u RH. Po mom iskustvu i saznanju ti postupci nimalo ne zaostaju po kvaliteti u odnosu na puno razvijenije zemlje u EU. Vjerojatno zbog iznimno visokih troškova i relativnog malog tržišta, kod nas još ne postoje privatne poliklinike ili bolnice u kojima se to sve može napraviti.

Na kraju, što biste preporučili ženama u vezi preventivnih pregleda i ranog otkrivanja karcinoma dojke?

– Nemojte oklijevati, pregledavajte se redovito na mamografijama i prije simptoma jer je karcinom dojke danas praktički izlječiva bolest. Razmotrite sa svojim liječnikom sve rizike, uključujući i genetsko opterećenje, i u skladu s tim prilagodite učestalost preventivnih pregleda. Kod sumnje na karcinom, učinite što brže sve neophodne korake da se isključi ili potvrdi dijagnoza. Jer u tom slučaju (za razliku npr. od vožnje automobilom!), brzina doslovno može spasiti Vaš život.

Predavanje je započela dr. Maja Grgec Dragičević, specijalist otorinolaringologije, na temu alergijskog rinitisa. Osvrnula se na aspekt najčešće prisutnih alergena u zraku te na testiranje i liječenje istih. Specijalistica pulmologije, dr. sc. Eugenija Basioli Kasap dr. med. nastavila je predavanje s temom astme u kojem je s prisutnima podijelila praktične savjete iz svog bogatog iskustva. Pridružila se i dr. Marcela Bašić, specijalizantica dermatologije, koja je prikazala manifestacije alergije na koži, također potkovano primjerima iz prakse. Set izlaganja završen je predavanjem dr.sc. Tamare Sorić, mag. Nutricionizma, koja je govorila o utjecaju prehrane na alergije te o intoleranciji na hranu.

Publika je imala priliku i postaviti pitanja okupljenim stručnjacima, a među prisutnima bila je dr. Stanka Kujundžić, koja je podijelila svoje iskustvo u liječenju alergija kod djece. Nakon brojnih pitanja, mnogi su i pojedinačno razgovarali s doktoricama o svojoj problematici vezanoj uz alergije.

Ovo je prvi ovako organizirani javnozdravstveni događaj u Gradskoj knjižnici, a najavljeno je još puno sličnih multidisciplinarnih predavanja, koji će biti otvoreni za javnost, a bavit će se aktualnim i čestim zdravstvenim temama, poput bolesti štitnjače, debljine, vrtoglavice, izazovima o ranom otkrivanju i liječenju raka dojke, kože, prostate, crijeva i drugih.

Teme predavanja:

Alergijski rinitis: Maja Grgec Dragičević, dr. med, specijalist otorinolaringologije

Alergijska astma: dr.sc. Eugenija Basioli Kasap, dr. med, spec. interne medicine, subspec. pulmologije

Kožne manifestacije u alergiji: Marcela Bašić, dr. med, specijalizant dermatologije

Prehrana kod alergija i intolerancija na hranu: dr.sc. Tamara Sorić, mag. nutricionizma

Ulaz je slobodan. Vidimo se!

Magnet marke Siemens, opremljen je svom postojećom opremom i softverima, a opremljen je i tjelesnim zavojnicama (tzv. body coil) čije korištenje omogućuje najveću moguću kvalitetu slike. Važno je istaknuti da je jedna od glavnih značajki uređaja brzina, a njegov iznimno tihi rad olakšat će ovaj – za mnoge pacijente težak i neugodan pregled.

Dolazak magneta uvelike olakšava situaciju za mnoge građane i to ne samo Zadra, već i okolnih mjesta, koji više neće morati putovati u druge gradove kako bi obavili potreban pregled. Također će smanjiti vrijeme čekanja na termin, što je kod ovakve vrste pregleda nerijetko od iznimne važnosti.

Očitanje nalaza obavljat će radiolozi iz Zadra u suradnji sa stručnjacima zagrebačkih klinika, subspecijalistima za pojedina područja za magnetsku rezonancu. Pacijenti se za pregled magnetske rezonance mogu naručiti na broj telefona 023 314 603 ili email: info@pupillam.hr.

Nekoliko tona težak uređaj u prostor poliklinike smješten je pomoću dizalice i to kroz otvor u krovu, napravljen isključivo za tu namjenu, a postupak je potrajao nekoliko sati.

Profesionalni i amaterski klubovi koji se natječu u različitim sportovima dužni su voditi brigu o svojim sportašima, kako bi se otklonile sumnje na moguće bolesti i rizike koji bi se pri tjelesnom naporu mogli pogoršati i dovesti do neželjenih posljedica.

Odlaskom dr. Prenđe stvorio se sada veliki pritisak na ustanovu Pupillam Nova koja mora u kratkom vremenu zadovoljiti sve potrebe sportaša cijele županije. Često mnogi sportovi imaju natjecanja, za koja su neophodne potvrde liječnika medicine rada i sporta, u istom vremenskom intervalu što ponekad uzrokuje neželjene gužve.

– Naša ustanova ovim pregledima pristupa temeljito, te smo za svakog sportaša uz specijalistički pregled s EKG-om uveli novine poput digitalnog pregleda vida i plućnih funkcija. Zbog ovakvog pristupa svaki sportski pregled zahtijeva nešto više vremena nego je ranije bilo uobičajeno, pa molimo sve zainteresirane sportaše, roditelje i trenere za malo strpljenja i koordinaciju zbog rasporeda pregleda s našim djelatnicima, – kaže medicinski tehničar Elvis Klarica, koji nam se javio u Pupillam Novoj.

Svi klubovi kod njega, na brojeve 023/643-311 ili na mail info@pupillam.hr mogu unaprijed dogovoriti termine pregleda, kako sportaši i djeca ne bi nepotrebno čekali u ordinaciji. Pupillam Nova se nalazi na adresi Katarine Zrinski 1/D, nasuprot parkirališta zadarske  Poliklinike.