Drage vozačice, dragi vozači!

Ovaj put vam u uvodniku neću nabrajati što sve možete pročitati u novom broju. To možete saznati ako bacite oko na desnu stranicu, u sadržaj. Danas ću vam ispričati priču o četvorici dječaka, starih tek 16 godina. Subota je navečer. Hormoni rade, klinci žele iskusiti život, ne čeka im se punoljetnost... „Posude“ automobil, konja cijelo krdo... Subota je navečer. Kroz moju ulicu jure kola Hitne pomoći, policije, vatrogasaca... Urlaju sirene, susjedi su na prozorima... Jedan je šesnaestogodišnji život ostao ispod drveta u zavoju moje ulice. Trojica dječaka su teško stradala. Oporavit će se. No, do kraja života u ušima će im odzvanjati smijeh prijatelja koji je poginuo bez razloga. Vozači, roditelji – znam da ste oprezni, no budite još oprezniji. Dok vozite, pazite na mlade vozače, pazite na pješake, posebice mlade i djecu. Roditelji, skrivajte ključeve automobila, budite strogi i neumoljivi! Djeci nije mjesto za volanom! Stoga i postoje zakoni. Moramo ih se pridržavati. Čak i kada dijete zasluži vozačku dozvolu, još uvijek nije spremno da samo sjedne za volan. Pratite ih u njihovim prvim vožnjama! Ne dopuštajte im večernje izlaske s automobilom, niti vašim niti kao pratnja nekom drugom mladom vozaču!
Izgubljen je još jedan život koji je tek počeo. Potrudimo se zajedno da bude posljednji. Znam da zvuči utopijski, no sve je u našim rukama...

Pozdrav do idućeg broja!

Goran Livada