Kupnjom novog auta mnogi od nas ostaju zapanjeni njihovim tehnološkim mogućnostima te dok kod jednih to predstavlja odlučujuću prevagu između izbora modela i proizvođača, kod onih skeptičnih uvijek se nameće staro pitanje  - što će biti kada se sve to pokvari?

Ali povratka nema, auto-industrija je izabrala put da prilikom razvoja svakog od novih modela  tržištu ponude ne samo kvalitativno ili dizajnerski drukčije vozilo, već i vozila koja će se na tržištu nametati i kao tehnološki najnaprednija. Taj napredak i raznolikost vide u primjeni sofisticiranih elektronskih sustava ističući njihovu uporabnu vrijednost u vidu veće sigurnosti i komfora u novim vozilima.

Uporabom različitih skraćenica takvih sustava (ABS, ESP, EBD, DAB, TCS… ) nudeći ih u podužim spiskovima osnovne i dodatne opreme svojih proizvoda, proizvođači nastoje pridobiti kupce. I sve je to lijepo i krasno pa se i tako razni auto-časopisi i stručne edicije upuštaju u analiziranje i jednostavnije prikazivanje tih sustava da bi vozači bili s njima što bolje upoznati, ali... Ali razotkrivanjem što se nalazi iza nebrojenih skraćenica, prvim napisima i istraživanjima što je sustav pod skraćenim nazivom EDR – u javnosti je nastao šok i nevjerica.

EDR – EVENT DANA RECORDER

sustav koji objedinjuje funkcije crne kutije sa srodnim funkcijama onih poznatih iz zrakoplova već se koristi u 70 milijuna vozila u SAD-u, a da vlasnici tih vozila o tome pojma nemaju. Prvi podaci govore o tome da je dvije trećine svih vozila proizvedenih nakon 2004. godine opremljeno EDR sustavom te da to korisnici vozila ne znaju.



Proizvođači se sada pravdaju da je jedina svrha EDR-a nastojanje da se poboljša sigurnost u prometu, ali u zemlji gdje svatko svakoga za nešto tuži, nameće se pitanje je li sustav razvijen pod pritiskom osiguravajućih društava, policije i sudstva. Naime uporabom zapisa s EDR-a proizvođači i osiguravatelji mogu na lak način dokazati da je uslijed kvara ili nezgode došlo krivnjom vozača i tako izbjeći plaćanja golemih odšteta koje su do sada morali isplaćivati ako je vozač uspio dokazati da je kvar ili nezgoda rezultat loše proizvedenog vozila, a ne njegove pogreške. Da ta priča drži vodu dokazuje da su u zadnjih nekoliko mjeseci u SAD-u proizvođači u parnicama na sudovima koristili kao dokazni materijal upravo podatke iz EDR-a. Ovakvi postupci auto-industrije pokrenuli su pravu lavinu protesta i ogorčenosti kupaca novih vozila na zapadu, jer kupci zahtijevaju da se prilikom kupnje naglasi je li vozilo opremljeno takvim sustavom te da se zakonski odredi primjena takvog sustava jer kupnjom vozila vozač postaje i vlasnikom svih komponenti ugrađenih u njega.

EDR – kao i što iz njegove skraćenice vidimo, to je sustav snimanja trenutnih događanja i stanja vozila. Malih dimenzija, veličine kao i svi današnji moduli ugrađen je u vozilo među grupu ostalih elektronskih sustava pa je svojim oblikom ili položajem potpuno nedostupan za samog vozača. Premda još nije standardiziran po funkcijama i uporabi, danas svaki od proizvođača ugrađuje vlastit sustav EDR-a pa se na taj način sustavi razlikuju od modela i proizvođača vozila. Općenito sustav snima podatke o trenutku pokretanja vozila, brzinu, uključenje žmigavaca, trenutka aktiviranja kočnica, paljenja svjetala, zanošenja vozila, proklizavanja, mijenjanje pravca kretanja i nebrojene druge podatke u načinu kretanja vozila. Podaci se lako prenose i analiziraju i na običnim računalima pa koliko je do danas poznato pregledom podataka sa zapisa može se točno utvrditi da li se vozilo prije nesreće zanosilo ili klizalo te da li je vozač pokušavao izbjeći sudar pa čak i to da li je vozač prilikom sudara više vozila sam naletio na vozilo ispred sebe ili je prethodio udarac drugog vozila na njega. Zanimljivost je da je sustav opremljen i funkcijom snimanja situacija na vozilo i nakon njegovog uništenja u nezgodi. Daljnjim razvojem sustava uvest će se i drugi parametri i osobine EDR-a te se po navodima proizvođača na taj način funkcije žele proširiti da osim u segmentu praćenja sigurnosti sustav u budućnosti objedinjuje snimanje funkcionalnosti cijelog vozila i svih njegovih vitalnih sustava, što bi omogućilo kvalitetnije i jeftinije održavanje vozila. U SAD-u gdje je primjena ovog sustava najveća, državna tijela kao što je američki Odbor za nacionalnu sigurnost u prometu, odlučila su u budućnosti proizvođačima automobila nametnuti korištenje standardiziranog sustava EDR koji se ne bi smio razlikovati između proizvođača u načinu konstrukcije, programu i formatu zapisa EDR-a.

I premda se veći dio javnosti buni protiv ovakvih sustava, jer se ističe psihološki utjecaj kako je vozač pod neprestanim pritiskom da se sve njegove odluke i način vožnje u prometu snimaju, institucije mjerodavne za sigurnost u načelu su jednoglasne za primjenu EDR-a. Sve u svrhu sigurnosti pa i nauštrb privatnosti. Da u takvom pogledu ima i nekih prednosti govore i istraživanja u Europi tj. u Njemačkoj gdje je sličan sustav ugrađen u vozila Berlinske policije i to u svih 380 patrolnih i 37 civilnih vozila – što je rezultiralo da se broj šteta smanjio za 8,4% godišnje. Osim sigurnosno to ima i financijsku sliku pa se u ovom slučaju radi o uštedi od 500.000 € godišnje u voznom parku Berlinske policije.

Što će donijeti budućnost vidjet će se uskoro, ali zasigurno ako sustavi kao što su EDR mogu doprinijeti većoj sigurnosti, disciplini i kontroli u prometu, manjem broju prometnih nesreća, manjim štetama i financijskim izdacima kroz spoznaju da u vozilima imamo ugrađen sustav snimanja i nadzora vožnje – mnogi će se ipak složiti da je takav sustav neophodan i reći DA za EDR.